Živim u inostranstvu već 10 godina. Skoro sam uspela da kupim svoj stan u Beogradu. Nakon 10 godina mučenja i nestabilnosti, taj stančić za mene predstavlja moj mali svet, moje mesto na zemlji, to je moja riznica uspomena i volim da ulažem u njega - iako sam i dalje van i u njemu provedem tek nekoliko nedelja godišnje. Često me ljudi pitaju zašto ga ne iznajmljujem, a u par navrata su me i osuđivali i INSISTIRALI da to treba da uradim. Moju porodicu nervira to što često donosim nameštaj i razne ukrase iz raznih zemalja za taj moj stan. Toliko me nervira što drugi misle da mogu da odlučuju za mene da ne mogu to da opišem. Pitam se, šta sa ljudima nije u redu? U životu ne bih sebi dozvolila da nekom solim pamet šta da radi sa SVOJOM imovinom i životom! Zašto ljudi sebi dozvoljavaju da određuju šta ću ja da radim sa svojim stanom?
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije