Izbegli smo devedesetih, i moji su došli da žive u malo mesto u Srbiji. Koliko su ljudi na nas gledali kao na građane "stotog reda", kao da ne zaslužujemo da živimo dostojanstveno kao ljudi, mnogi su nas čak i vređali na osnovu toga. Bukvalno, kao da su branili svoje mesto od nas, a "mi" smo po svemu bili civilizovani i pošteni građani. To je mnogo tužno. Kao da smo mi hteli da ostavimo sve svoje i sa jednom torbom pođemo u tuđinu... 😞
Ostavi svoj komentar
#361
žensko sam i masturbiram
odobravam 3750 • osudujem 701 • komentari 206
Detaljnije
Ispovest dana
Volela bih da svaka žena može sebi da priušti frizera i kozmetičara, takođe i dobrog doktora. ♡
odobravam 324 • osuđujem 8 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Nisam nikome rekla zašto sam prekinula s dečkom jer znam da ljudi ne bi odobrili i da bi to krenuli umanjivati, govoriti mi kako sam izbirljiva, kako ću završiti sama i sl. Razlog je taj što sam ga pr...
odobravam 1611 • osuđujem 166 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3494 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije