Odrasla sam u kući sa dva totalno nezainteresovana muškarca za bilo šta, oca i starijeg brata. Sve poslove što su odrađivali jeste zato što su morali ili zato što majka ponovi deset puta da je potrebno pa se onda tada smiluju da uz naravno psovanje, galamu, viku, a često i uz veću štetu nego što je prvobitno bilo. Tu svakako mislim na neke muške poslove, neke sitne opravke koje mogu da odrade, a neće jer ih ne zanima i lenji su. Onda upoznam svog dečka koji je sušta suprotnost njima i budem oduševljena osećajem za stvari oko sebe. Sam uviđa šta je potrebno da uradi i voli da se pozabavi stvarima čak i ako su mu nepoznate, jer veruje da nema toga što ne može da reši ako mu se dovoljno posveti. Sve to bez bilo kakve galame i nerviranja. Počinjem da normalizujem stvari koje je verovatno trebalo da mi budu normalne oduvek.
Ostavi svoj komentar
#293
Namerno prelazim linije kad bojim!
odobravam 604 • osudujem 440 • komentari 35
Detaljnije
Ispovest dana
Izgubili smo bebu u petom mesecu trudnoće. Da ne dužim šta i kako, prošlo je samo mesec dana a ja imam osećaj kao da je prošao ceo život, kao da sam juče bila trudna i dalje se držim za stomak i kad u...
odobravam 202 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Zgrožena sam činjenicom kakvu sam ćerku rodila i u šta se pretvorila. Jedva je čekala da se odseli iz kuće samo da bi imala svoj stan i proklete prljave životinje u njemu. Ima mačku, psa, papagaja i h...
odobravam 172 • osuđujem 2439 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3158 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije