Daj svoje mišljenje.
Radim i studiram i tako već skoro dvije godine. Ustajem u 6, odem na posao, dođem doma i učim za faks do navečer. I tako stalno. Umori čovjeka nekad. Nekad mi i nedostaje te ludosti, mladosti, bezbrižnosti ili samo da mogu preko tjedna ustati u 8, a ne u 6… Sve sama financiram (stan, režije, hranu…) bez pomoći roditelja. Koliko sam ponosna toliko je to težak životni put… Al nema druge...