Osjećam se jako loše i jadno kada sretnem ljude iz osnovne ili srednje škole. Žao mi je što sam u tom vremenu bila stidljiva i nesigurna u sebe, pa nisam često komunicirala s drugima i bila sam ćutke u pozadini. Takva sam bila jer sam se bojala da će mi nalaziti mane, da neću biti dovoljno dobra. Također se nisam javljala na času i nisam bila ni neki odličan đak. Ne tako dobre ocjene su me navele da mislim da sam glupa. Voljela bih da znaju da nisam takva osoba, da sam društvena i dobra, da nisam neki ludak što posmatra sa strane. Samo ne znam zašto imam osjećaj da se moram dokazati ljudima; da nisam loša, da sam i ja okej. To me ubija. Uvijek mislim da me ljudi pamte po greškama i po ponašanju iz prošlosti i to me nekad koči. Ne razmišljam o ovome 24/7, ali nekad baš zaboli, pogotovo kad naiđu tako neki dani i crne misli. Kako da se oslobodim toga? Da bar mogu zagrliti tu 14ogodišnju
djevojčicu i reći joj da se ne brine oko gluposti i ne analizira previše stvari, sama sam sebi uništila život...
Ostavi svoj komentar
#388
decka sam prevarila, jednom :)
odobravam 1392 • osudujem 1920 • komentari 107
Detaljnije
Ispovest dana
Posvađala sam se sa snajom jer se već nekoliko puta dešava kada šetamo decu ili ih vodimo do parka, njena mala zatraži sladoled ili neki sokić i ona joj kupi. Posle moje dete počne da plače i histeriš...
odobravam 45 • osuđujem 548 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2898 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 133 • osuđujem 7051 • komentari 0
Detaljnije