Ne znam šta da radim sa svojom ćerkom. Ima 30 godina, završila je fakultet a ne radi nigde, jedva da izađe iz kuće. Gledam je, nervozna stalno, zamišljena, izbegava goste, ruke joj se tresu kad drži najobičniju šolju kafe, pritiskamo je svaki dan i suprug i ja da nađe bilo koji posao, ona kaže da je anksiozna i da se loše oseća psihički te da je ostavimo na miru. Nemojte mi deco te vaše nebuloze i izgovore, lenji ste, besni i kraj priče, navikli na roditeljsku guzicu. Još malo vremena joj dajemo inače leti iz kuće pa neka se snalazi kako ume. Ko god nas pita šta nam radi ćerka, u zemlju propadam od sramote. Em 30 godina, em nema posla, nema ni dece, ma ništa. Bruka šta sam rodila!
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4690 • osudujem 544 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Mislim da smo moj muž i ja savršeni jedno za drugo.
odobravam 214 • osuđujem 16 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Devojka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći. Sinoć je sanjam ušuškanu kao bebicu u mom naručju, pokrivenu ćebetom. Mazim je po kosi, ljubim je po glavi. Toliko mi je srce bilo puno, i toliko j...
odobravam 1881 • osuđujem 73 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2877 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije