Počela sam da radim na novom poslu i očajna sam. Ženski kolektiv, one su mlađe od mene toliko da bi mi mogle biti kćerke (sem jedne 4 godine starije) i toliko umeju biti nevaspitane da mi je drago što nemam decu. Upala sam u zmijarnik. Ništa se ne može reći, ni prokomentarisati, a da to ne dođe do supervizorke. A to su uglavnom šale. Za krupno se ne sikiraju. Već dva puta sam potpuno sama unela sva pridošla pića u magacin, a tri nas je bilo u smeni. Opterećuju me svojim privatnim pričama, osećam se 50 kg teža.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije