Daj svoje mišljenje.
2018 godine smo počeli dovoditi sestriće kod nas u inostranstvo. Troje imaju završene fakultete, dvoje višu školu. Počeli su u manjim poslovima, a uporedo usavršavali njemački i predali za priznavanje diplome. Hvala Bogu, niko prilikom pandemije nije ostao bez posla, čak je jedna osoba počela raditi u struci. Evo sad nakon 4 godine, SVI rade u struci ili slično njoj. Normalno, bilo im je naporno, učiti i raditi, ali smo ih maksimalno bodrili i ohrabrivali. Danas ih gledam kako znaju uživati i srce mi je kao kuća. Znaju preko vikenda otići u Prag, Beč ili Amsterdam. Ljetovanja u Španiji ili Grčkoj…
Kako bi voljela, kada bi se svoj (vrijednoj!) djeci pružila prilika, da mogu normalno živjeti, raditi i uživati u mladosti!
