Otkako znam za svog oca on je nešto bolestan i sve mu fali. Još uvek je mlad čovek, tek prešao pedesetu, a sve o čemu misli jesu bolesti i one koje su stvarne i one koje nisu. Umišlja, daje sebi dijagnoze i prognoze, za jedan problem promeni po nekoliko doktora i to naravno privatnika. Nema potrebe da napominjem da svakodnevno, ali svakodnevno iz apoteke donosi po kesu lekova. Mnoge od tih kutija nikada i ne otvori, jer i kako bi kad ne zna šta će pre da pije ili one što su mu dali doktori ili one što je sam sebi dao. Finansijska situacija nam nije sjajna i svi se trudimo da vodimo računa gde dajemo pare i koliko trošimo, svi sem njega. On mora da misli na sebe i da se leči jer drugog nikog nije briga za njega kako kaže. Što naravno nije tačno, ali on kao i u svemu preteruje. Izludeće nas sve.
Ostavi svoj komentar
#338
Jedem porodični sladoled i na porodicu ne mislim.
odobravam 1770 • osudujem 830 • komentari 26
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 166 • osuđujem 1 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 166 • osuđujem 1 • komentari 0
Detaljnije