Roditelji su preskočili dobar deo mog detinjstva. Zanimale su ih samo karijere i njihove međusobne svađe. Od kako sam krenuo na studije jedva da smo i komunicirali, jako retko sam išao kući. Sad radim, viđamo se par puta godišnje. Uskoro idu u penziju i sad me znaju nazvati da me pitaju kako sam, kad ću da svratim, poželeli su me i slično. Svaki put mi se iznova srce slomi. Kažem dobro sam, radim, saslušam šta imaju da kažu i završim razgovor. Nekad se i rasplačem posle, jer mi je to sve mučno. Dvadeset pet godina kao da ne postojim. Zašto ih sad zanimam?
Ostavi svoj komentar
#270
Zavrsio sam ETF sa odlicnim prosekom, a ukljucio sam u 220v skupu spravu koja radi na 110v.
odobravam 1372 • osudujem 147 • komentari 68
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Mislim da sam napokon trudna nakon skoro 2 godine pokušavanja! Osjećaj je nerealan!🥰
odobravam 212 • osuđujem 9 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 622 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije