Roditelji su preskočili dobar deo mog detinjstva. Zanimale su ih samo karijere i njihove međusobne svađe. Od kako sam krenuo na studije jedva da smo i komunicirali, jako retko sam išao kući. Sad radim, viđamo se par puta godišnje. Uskoro idu u penziju i sad me znaju nazvati da me pitaju kako sam, kad ću da svratim, poželeli su me i slično. Svaki put mi se iznova srce slomi. Kažem dobro sam, radim, saslušam šta imaju da kažu i završim razgovor. Nekad se i rasplačem posle, jer mi je to sve mučno. Dvadeset pet godina kao da ne postojim. Zašto ih sad zanimam?
Ostavi svoj komentar
#245
Radim u hotelu na recepciji, i stalno kada mi prostitutke daju dokument, trazim ih na faceu, i dodajem.
odobravam 8653 • osudujem 4053 • komentari 32
Detaljnije
Ispovest dana
Bili smo na vikendici, dečko je kosio cijeli dan jer je baš zaraslo ja sam skuhala ručak i poslije ručka on je nastavio s poslom a ja sam legla odmoriti i na kraju čvrsto zaspala. Kad sam se probudila...
odobravam 337 • osuđujem 24 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2565 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3442 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije