Roditelji su preskočili dobar deo mog detinjstva. Zanimale su ih samo karijere i njihove međusobne svađe. Od kako sam krenuo na studije jedva da smo i komunicirali, jako retko sam išao kući. Sad radim, viđamo se par puta godišnje. Uskoro idu u penziju i sad me znaju nazvati da me pitaju kako sam, kad ću da svratim, poželeli su me i slično. Svaki put mi se iznova srce slomi. Kažem dobro sam, radim, saslušam šta imaju da kažu i završim razgovor. Nekad se i rasplačem posle, jer mi je to sve mučno. Dvadeset pet godina kao da ne postojim. Zašto ih sad zanimam?
Ostavi svoj komentar
#357
Kada mi je jako dosadno, odem na forum filoloskog fakulteta i okacim post pun pravopisnih gresaka! Uvek mi pomogne!
odobravam 11963 • osudujem 292 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Muskarac empata/emotivac i kolebljiv muškarac su dve najodbijajuće karakteristike koje muškarac može da ima. Ovo vam govorim kao žena.
odobravam 53 • osuđujem 360 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Žena mi je neplodna. U početku, to mi nije stvaralo neki problem jer joj ipak treba netko ko će ju voljeti, mislim da se razumijemo volim ja nju i sad, ali mi se počelo gaditi to njeno "stanje". Ne že...
odobravam 118 • osuđujem 1639 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3203 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije