Roditelji su preskočili dobar deo mog detinjstva. Zanimale su ih samo karijere i njihove međusobne svađe. Od kako sam krenuo na studije jedva da smo i komunicirali, jako retko sam išao kući. Sad radim, viđamo se par puta godišnje. Uskoro idu u penziju i sad me znaju nazvati da me pitaju kako sam, kad ću da svratim, poželeli su me i slično. Svaki put mi se iznova srce slomi. Kažem dobro sam, radim, saslušam šta imaju da kažu i završim razgovor. Nekad se i rasplačem posle, jer mi je to sve mučno. Dvadeset pet godina kao da ne postojim. Zašto ih sad zanimam?
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 763 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Mogu da kažem da spadam u srednju klasu. Imam stan dobar auto, posao, znam dva strana jezika, putujem svake godine, imam devojku koju volim, srećan sam u životu.
odobravam 281 • osuđujem 17 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Zgrožena sam činjenicom kakvu sam ćerku rodila i u šta se pretvorila. Jedva je čekala da se odseli iz kuće samo da bi imala svoj stan i proklete prljave životinje u njemu. Ima mačku, psa, papagaja i h...
odobravam 159 • osuđujem 2316 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3149 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije