Roditelji su preskočili dobar deo mog detinjstva. Zanimale su ih samo karijere i njihove međusobne svađe. Od kako sam krenuo na studije jedva da smo i komunicirali, jako retko sam išao kući. Sad radim, viđamo se par puta godišnje. Uskoro idu u penziju i sad me znaju nazvati da me pitaju kako sam, kad ću da svratim, poželeli su me i slično. Svaki put mi se iznova srce slomi. Kažem dobro sam, radim, saslušam šta imaju da kažu i završim razgovor. Nekad se i rasplačem posle, jer mi je to sve mučno. Dvadeset pet godina kao da ne postojim. Zašto ih sad zanimam?
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Pojedini muškarci se u braku ponašaju kao deca, a čude se kada prestanu da budu privlačni partnerkama.
odobravam 487 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7302 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7302 • osuđujem 66 • komentari 0
Detaljnije