Daj svoje mišljenje.
Gadi mi se brak, ne mogu više podnijeti taj zajednički život! Psihički sam u rasulu, osjećam se kao u kavezu. Nemam razlog za rastavu, nego jednostavno mi preko glave! Bude tu svađa, ne sada velikih, ali i lijepih trenutaka, kako kada, seks je naravno postao endemski, a onako....
čini mi se neki osrednji brak. Tek 12 godina, a već mi muka. I to još "dok nas smrt ne rastavi", pa tačno mi dođe da se ubijem, da završim to sve ! Kada vidim ljude po 30 i više godina skupa, pitam se kako su izdržali gledati istu facu svakodnevno? Nas veže 2 djece, i ni jedno od nas dvoje ne bi moglo samo opstati sa platom i da dobije djecu na skrb. Taman nam je sve uštimano, i smjene, i posao, i uhodali se financijski, i svako svoj auto, stan bez dugova. Od odjeće i hrane svega ima, djeca su sretna, sve imaju, i ne želim im to pokvariti. Jako dobro krijem, i glumim sreću, a u sebi se raspadam i gušim ! Obična robija, da mi se vratiti u mladost, i dobro se našamarati ! Kako ne razmišljaš kad se zaljubiš...
