Ispovesti

Imam 22 godine. Nikad nisam imala dečka niti mi je ikad ijedan dečko prišao, zanimao se za mene (znam da nije, jednostavno znam). Nisam lijepa, ni zgodna, fizički stvarno nisam ništa posebno, i ispod prosjeka, ali među društvom i obitelji sam uvijek najveselija. Kažu da zračim pozitivom, uvijek bacam neke fore, kada treba nekom pomoći, isto sam uvijek tu, dam savjet, imam širok vokabular, nisam dosadna - moji ljudi me tako opisuju. E sad, sve više razmišljam o tome kako ću vjerojatno ostariti sama, i ubija me ta samoća, i pomisao kako ću ostati sama samo zbog tog prokletstva što nisam privlačna. Znam da je normalno da ljude privuče fizički izgled, i zato nikog ne krivim, ni momke, a ni sebe, jer nisam ja utjecala na to kako ću izgledati. Žao mi je, imam puno ljubavi u sebi koju nemam kome pružiti, i žudim za tim da me netko zagrli i da sam i ja nekom nešto posebno, iako u suštini nisam.