Ispovesti

Eh, šetam Novim Sadom, prolazim pored ftn-a, spensa itd, i prisjećam se kad sam upisao fax 2008. godine. Koliko me samo jada snašlo za tih 5 god života, gladan uvijek, bez dinara, čak sam jednu godinu pauzirao jer nisam imao para. Dešavalo se da ne znam ni gdje ću noćiti. Najteže mi je bilo u životu kad mi moji nisu imali ni 10 km poslati, tad nisam 2 dana ništa imao jesti. Sjetih se na mjestu gdje je nekad bila pekara, od 20 do 21 je bilo sve u pola cijene, pa bih čekao u redu sa beskućnicima i ciganima da uzmem hljeb jeftinije. Hvala Bogu, diplomirao sam, sad imam svoju firmu i sve što mi treba, ali ljudi koji prođu ovakve stvari ili puknu ili budu neuništivi u životu!