Zavidim ljudima koji se pronađu u nekoj struci, znaju šta vole i čime žele da se bave. Ja ne volim ništa. Sa svojih 29 godina se još uvek nisam pronašla, jednostavno sam isprazna osoba koja ne zna šta će biti "kad poraste". Išla sam na razne kurseve, prekvalifikacije, upisivala fakultete koje na kraju napustim jer mi je muka od svega toga i ništa me nije privuklo niti sam poželela time da se bavim. Na kraju sam izgubila motivaciju za učenje. Ne želim da ceo život provedem radeći nešto što ne volim, a opet moram da radim da bih preživela. Osećam se kao tinejdžerka koja ne zna šta će posle srednje, a zapravo sam žena koja je već uveliko trebalo da ima neku karijeru. Jednostavno sam propalitet i stidim se sebe.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije