U toku razgovora sa psihijatrom, koji je poznanik mog tate, pričala sam o ličnim stvarima koje ne bi trebale napuštati tu sobu i koje ni sa kim do sada nisam podelila. Nakon što sam otišla, pozvao je mog oca da mu ukratko ispriča o mojim problemima (imam 28 godina, nisam dete čiji bi roditelji trebali znati ishod terapije). Moj otac mu je rekao da bi trebalo da ga bude sramota što odaje tajne pacijenta, i na kraju mi rekao: "Izvini što sam ga i slušao. Sve je zgurao u dve rečenice. Idi kod nekoga ko ne poznaje nikoga iz tvoje porodice i olakšaj dušu. Ja ću se praviti da nisam čuo ovo što mi je ispričao. Samo ti meni budi dobro." Hvala ti tata. Volim te.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1738 • osudujem 9211 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Da li švalerki treba kupivati poklone? Ako treba, koliko često, u kojoj vrednosti i šta. Nadam se konstruktivnim predlozima.
odobravam 82 • osuđujem 566 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kada sam saznao da mi žena čeka devojčicu bio sam najrazoračareniji čovek na svetu.
I još uvek je taj osećaj isti iako je malo oslabio jer ne mogu ništa da promenim ali nijednog trenutka nisam dozvoli...
odobravam 159 • osuđujem 4493 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
10 godina vukla kuću na svojoj grbači. Kad kuvam za nas, a gde je skuvano za moje (znaš mama ne voli da kuva, a ti super kuvaš, pa da i oni pojedu nešto kvalitetno)? Dobro, nije mi teško. Vodala njego...
odobravam 8718 • osuđujem 96 • komentari 0
Detaljnije