Daj svoje mišljenje.
Danas me menadjerica nazvala da me pita što je sa mnom jer već neko vrijeme imam baš bolan izraz lica na sastancima (uvijek držimo upaljene kamere). Istina je da mi nije dobro, ne volim posao kojeg radim, a čini se da ga dobro radim jer sam nedavno promaknuta. Uvijek mislim da znam manje od drugih, ali ću se potrudit. Češće sam mijenjala poslove, i nijedan nisam voljela, dovela bih se u stanje da mi je fizički teško ostat na tom poslu pa se sad trudim izdržavat da me ne zaprati loš ugled. Nekako još uvijek održavam dobar, ne znam ni sama kako, jer sve manje motivacije imam. Često prihvatim više posla nego što mogu odradit i ostat zdrava jer me strah da nije stvar u količini posla, nego da sam ja spora pa ne stižem. Nekad mi dan prođe da malo odradim jer se ne mogu skoncentrirat, a nekad naprosto ne stignem pa se osjećam dužnom po noći ili vikendom odradit. Na prošlom poslu sam prošla kroz burnout i psihologica nije pomogla. Osjećam se slično kao tad i ne znam što da radim.
