Ispovesti

Sadašnju curu sam upoznao dok sam bio u najgorem stadiju života. Taman mi je bila propala firma jer sam se ja opijao i drogirao umjesto da vodim firmu. U jednom trenu nisam danima jeo jer nisam imao ništa novaca a par mjeseci ranije sam Dom Perignonom zalijevao ljude u kafiću. Ona nije znala za taj dio ali je znala da mi je teško. Uvijek je bila tu za mene. Trebalo mi je neko vrijeme da se financijski i emocionalno oporavim i sad je sve super, bolje nego u najboljim danima dosad. Upravo ju gledam kako pije kavu na balkonu stana koji smo zajedno kupili jer nije dala da ga ja sam financiram. Nema šanse da je svjesna koliko mi znači svaka kava koju mi je skuhala dok sam radio po cijeli dan ili koliko mi je svako njeno "ma bit će sve ok" popravljalo dan. Nemam pojma kako da joj zahvalim osim što se trudim biti tu za nju onoliko koliko je ona za mene.