Ispovesti

Zaljubljena sam u jednog dečka kojeg znam još iz predškole. Dolazimo iz istog mjesta, pohađali smo istu osnovnu i srednju školu, a tijekom studija sam ga par puta vidjela u gradu. On vjerojatno ni ne zna da ja postojim, ali on meni svako malo padne na pamet i tako je već dugi niz godina. Sviđa mi se jer je oduvijek zračio tom nekom samouvjerenošću i šarmom. Dosad sam relativno uspješno potiskivala svaku misao na njega, no nedavno sam ga vidjela uživo pa mi je sav dosadašnji trud pao u vodu jer ne mogu prestati razmišljati o njemu. Uglavnom, osjećam se budalasto jer pišem ovakvo nešto, ali možda će mi ovo prvo javno priznanje mojih osjećaja pomoći da si razbistrim glavu i da konačno umirim samu sebe. Možda jednoga dana skupim hrabrost da mu priznam sve ovo, ali dok taj sudbonosni dan ne dođe, nastavljam živjeti s njim u svojim mislima.