Muž i ja želimo da usvojimo dete. Već imamo jedno svoje biološko, nemamo nikakvih problema sa začećem, već jednostavno želimo da pružimo dom i porodicu nekome kome je život dodelio lošije karte. Znala sam da naši roditelji i okolina neće baš razumeti, ali da se toliko protive odluci, i to iz vrlo zadrtih, sebičnih i ograničenih uverenja, nisam uopšte očekivala. Te to nije NAŠ genetski materijal (a kad mi je trebala porodična istorija bolesti, niko nije ništa znao nakon muževih i mojih baba i deda, a i to sto se zna je bože sačuvaj od autoimunih oboljenja, kardiovaskularnih bolesti i kancera), sramotimo familiju, kako oni da ostave imovinu (ukupno sa obe strane jedna kuća u vojvođanskom selu i jedan stančić u gradiću od nekoliko desetina hiljada stanovnika). Užasno sam razočarana, ali od želje ne odustajem!
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1738 • osudujem 9211 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Da li švalerki treba kupivati poklone? Ako treba, koliko često, u kojoj vrednosti i šta. Nadam se konstruktivnim predlozima.
odobravam 82 • osuđujem 566 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kada sam saznao da mi žena čeka devojčicu bio sam najrazoračareniji čovek na svetu.
I još uvek je taj osećaj isti iako je malo oslabio jer ne mogu ništa da promenim ali nijednog trenutka nisam dozvoli...
odobravam 159 • osuđujem 4493 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
10 godina vukla kuću na svojoj grbači. Kad kuvam za nas, a gde je skuvano za moje (znaš mama ne voli da kuva, a ti super kuvaš, pa da i oni pojedu nešto kvalitetno)? Dobro, nije mi teško. Vodala njego...
odobravam 8718 • osuđujem 96 • komentari 0
Detaljnije