Muž i ja želimo da usvojimo dete. Već imamo jedno svoje biološko, nemamo nikakvih problema sa začećem, već jednostavno želimo da pružimo dom i porodicu nekome kome je život dodelio lošije karte. Znala sam da naši roditelji i okolina neće baš razumeti, ali da se toliko protive odluci, i to iz vrlo zadrtih, sebičnih i ograničenih uverenja, nisam uopšte očekivala. Te to nije NAŠ genetski materijal (a kad mi je trebala porodična istorija bolesti, niko nije ništa znao nakon muževih i mojih baba i deda, a i to sto se zna je bože sačuvaj od autoimunih oboljenja, kardiovaskularnih bolesti i kancera), sramotimo familiju, kako oni da ostave imovinu (ukupno sa obe strane jedna kuća u vojvođanskom selu i jedan stančić u gradiću od nekoliko desetina hiljada stanovnika). Užasno sam razočarana, ali od želje ne odustajem!
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Potpuno razumijem ljude koji su napustili sve i otišli da žive negdje u šumu ili planinu, sami, daleko od svih. Umore se ljudi od ljudi i njihovog ponašanja.
odobravam 227 • osuđujem 9 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2418 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3430 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije