Tokom odrastanja sam mislila da je luksuz ići u restoran, na letovanje i/ili zimovanje, imati za lečenje. Sećam se kako se majka ustezala da redovno kupuje voće i slatkiše, to je bio dodatni trošak. Za kvalitetnije stvari se nije imalo, naravno. Nosiš šta imaš maltene dok je čitavo, novije se čuva za posebne prilike. Sad mi bude žao kad se svega setim, a još žalije mi što ne znam da li će mi ovaj posao omogućiti i taj "luksuzan" život. O zasnivanju porodice ni ne razmišljam, ne želim da prolaze isto što i ja...
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije