Ispovesti

Imam u životu jednu čudnu drugaricu. Svi me pitaju zašto se sa njom družim jer je uvijek namrgođena. Niko je ne voli. Drska je i djeluje hladno. Zna biti čak i neprijatna. Ja je volim jer znam kakva je stvarno. Dužimo se od osnovne škole, kada su me druga djeca zezala ona bi stala u moju odbranu. Kada sam imala problema kući ona mi je bila podrška. Kada sam imala udes ona me je posjećivala svaki dan. Kada sam izašla iz bolnice ona je svake nedelje dolazila da mi očisti stan jer je znala da ja ne mogu. Kada me muž izbacio iz kuće ona mi je otvorila vrata svog stana i primila me u svoj dom, pomogla mi da stanem na noge. Kada bih se žalila da nemam novca ona bi mi bez riječi gurnula novac u ruke. Kada joj kažem da je dobra osoba i da mi mnogo znači ona prevrne očima i kaže mi da ćutim. Možda od nje neću dobiti toplu riječ, zagrljaj ili osmijeh ali se vidi kakav je neko čovjek po njegovim djelima.