Samo 2 minuta. Toliko dugo nisam obraćala pažnju, bilo je dovoljno. Dobila sam poruku u vezi posla, pročitala je, razmislila šta da odgovorim. Pustila sam mu ruku da bih odgovorila, poslednji put da sam je držala ali nisam znala. Istrčao je na bulevar. Imao je 4 godine. Sada kada se prisjećam tog dana ta dva minuta djeluju kao vječnost, tada su prošla kao 2 sekunde. Sve se tako brzo desilo. Znam da je bilo 2 minuta jer je poruka stigla u 11:48, a odgovorila sam u 11:50 i tog trenutka je auto naglo zakočilo na bulevaru ispred mene. Nisam znala šta se desilo par sekundi, zamišljala sam da bi tako nešto bilo bučnije. Možda zvuk sirene vozača, zvuk udaraca. Ali nisam ništa od toga čula. Dovoljno je bilo 2 minuta da mi se svijet sruši. Ne znam zašto ovo pišem.
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1738 • osudujem 9211 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Da li švalerki treba kupivati poklone? Ako treba, koliko često, u kojoj vrednosti i šta. Nadam se konstruktivnim predlozima.
odobravam 82 • osuđujem 566 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kada sam saznao da mi žena čeka devojčicu bio sam najrazoračareniji čovek na svetu.
I još uvek je taj osećaj isti iako je malo oslabio jer ne mogu ništa da promenim ali nijednog trenutka nisam dozvoli...
odobravam 159 • osuđujem 4493 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
10 godina vukla kuću na svojoj grbači. Kad kuvam za nas, a gde je skuvano za moje (znaš mama ne voli da kuva, a ti super kuvaš, pa da i oni pojedu nešto kvalitetno)? Dobro, nije mi teško. Vodala njego...
odobravam 8718 • osuđujem 96 • komentari 0
Detaljnije