Živim u zajednici (dijelimo isto dvorište). Imamo curicu od godinu dana. Otkada sam došla da živim kod supruga, njegovi roditelji su mi bili samo od pomoći. I dan danas kad treba pričuvati dijete. Da ponude ručak... a mojih roditelja nema nigdje. To me jako boli i krivo mi je što ponekad svekrvu guram od sebe, jer me boli što se moja mama ne ponudi da pričuva unuku, da me upita kako sam, da li trebam nešto nekakvu pomoć. Nije to njihova obaveza, znam. Ali opet mi mnogo nedostaje... Žao mi je kad čitam kako ljudi u zajednicama imaju problema, ja sam zahvalna svaki dan što sam postala dio ovakve porodice. Nije uvijek lako, ne možemo imati isto mišljenje o svakoj temi ili isti pristup riješavanju određene situacije. Ali važan je kompromis, poštovanje ali i ljubav... suprug i ja uskoro imamo u planu izgradnju kuće i jedva čekamo taj period života, a njima ću vječno biti zahvalna što mi nikad nisu ugrozili slobodu i što su me prihvatili kao svoju kćerku...
Ostavi svoj komentar
#165
Kad god cuvam bebu sam kuci, pojedem joj dorucak. Ionako place stalno, a kome ce da se zali?
odobravam 1738 • osudujem 9211 • komentari 65
Detaljnije
Ispovest dana
Da li švalerki treba kupivati poklone? Ako treba, koliko često, u kojoj vrednosti i šta. Nadam se konstruktivnim predlozima.
odobravam 82 • osuđujem 566 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kada sam saznao da mi žena čeka devojčicu bio sam najrazoračareniji čovek na svetu.
I još uvek je taj osećaj isti iako je malo oslabio jer ne mogu ništa da promenim ali nijednog trenutka nisam dozvoli...
odobravam 159 • osuđujem 4493 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
10 godina vukla kuću na svojoj grbači. Kad kuvam za nas, a gde je skuvano za moje (znaš mama ne voli da kuva, a ti super kuvaš, pa da i oni pojedu nešto kvalitetno)? Dobro, nije mi teško. Vodala njego...
odobravam 8718 • osuđujem 96 • komentari 0
Detaljnije