Ne razumem zašto me svi osuđuju što studiram a ne radim, prvo moj dečko. Pa eto, možda neću da radim? Možda hoću da završim fakultet u roku bez dodatnog stresa. Dobro, nemam najnovije patike, ne mogu na more, ne mogu stalno u izlaske, pa šta? Živim u iznajmljenoj sobi, sa cimerkama, hranim se u menzi, pa šta? Moji se odriču nekih stvari za mene, ali valjda je to posao roditelja? To je bio njihov izbor, ja ih nisam terala. Ja sve polažem u roku, imam dobre ocene, primam stipendiju (koju su mi rekli da koristim kako želim iako sam ponudila da snosim troškove stanovanja od nje) i to mi je okej. Roditeljima sam zahvalna što su mi to omogućili, a posao ću naći kad diplomiram. Neću da konobarišem i zbog toga produžim studije ako ne moram.
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije