Imam 20 godina. Upoznao sam tatu pre 11 dana prvi put. Tada sam saznao i za sestre i malog brata. 3 dana nakon što sam se sa njime upoznao, nonstop sam se čuo sa ostalima i jedva su čekali da me upoznaju uživo. Uzeo sam pare i prešao 100km taksijem da bih ih video. Od tada mi se čini da se naša konverzacija smanjila i mnogo se loše osećam zbog toga. Do tada, čuli smo se stalno i odgovori su stizali u roku od par minuta, a sada ih nema već 2 dana. Loše mi je bilo što sam znao da ne možemo zbog daljine svakog dana da se vidimo, pa su me samo te poruke smirivale, a sada ni toga nema. Da li je ovo posledica nekog šoka od kada smo se upoznali uživo? Da ne brinem i pustim vreme da odradi svoje? Da li da se javim ponovo? Ne znam..
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije