Daj svoje mišljenje.
Već 3 noći ne spavam s mužem u sobi, nego u gostinjskoj. Probudim se prije djece da ne skuže. Jednostavno mi je dosta toga da smo mu mi na dnu popisa bitnog. Primjer koji je prelio čašu: on uvijek radi, posao je br.1. Radi i vikendima, svaki dan do 22-23h. Uvijek ga molim da vikendom idemo negdje s djecom, ali nema vremena. Ovu nedjelju je uzeo cijeli dan slobodno da bi išao s motorom družiti se s prijateljima. Zar ne može to i za nas napraviti? Svaki dan bi mogao doći ranije kući, ali ne dođe jer mu dođe ekipa u radionu (u prizemlju kuće) pa piju, deru se i slušaju glasno muziku. Realno mi mogao doći u 7-8 i večerati s nama, družiti se s nama, ali očito ne želi. E pa ne želim ni ja više spavati s njime u istom krevetu niti razgovarati. Ako mi njemu nismo bitni, nije ni on meni.
