Mnogi će me osuditi već znam. U braku smo 17god oboje. Moj brak nije savršen. Znamo se 10god, radimo zajedno. Prijatelji smo. I uvek je tu bilo nešto između nas, to se prosto oseti ta energija. Posle toliko godina ubeđivanja da je sve to u mojoj glavi desio se poljubac. Sutradan smo se seli i popričali, ostajemo samo prijatelji što je i bolje zbog oboje zbog porodica. Znam da me želi, želim i ja njega. Razumni smo ljudi, ali mene duša zabolela. Moram nekako izdržati ali teško je. Volim muža a i prijatelja ne znam da li moguće al tako je.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije