Moj drug iz djetinjstva je dobar i povučen čovjek koji nije imao klasičnu svadbu nego svečanu večeru za najbliže. Zvao me i nisam mogao otići jer sam imao poslovne obaveze van našeg grada. Nikad mu nisam nista dao ni poklonio, zaboravio sam. Uskoro se planiram ženiti i palo mi je na pamet kako sam skroz zaboravio na njegov poklon a sad mi glupo da nešto dajem jer su prošle 4 godine od njegove ženidbe, i djecu je dobio. Sad ne znam da li da njega i ženu zovem jer žive na drugom kraju države a dobri smo prijatelji, znamo se od pelena?!
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1084 • osudujem 46 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Negde mi je po mrežama proleteo video koji kaže ovako: "Ne treba mi psihoterapija. Treba mi dobar i stabilan posao. Treba mi pozitivna porodicna atmosfera i lepa veza. Treba mi nekoliko bliskih prijat...
odobravam 662 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kako me nervira rečenica: Vaspitana sam da podjednako poštujem i čistačicu i direktora. Ma jel molim te?! Ne zaslužuju podjednako poštovanje i tačka. Odgovornost direktora je puno veća. To neko lažno ...
odobravam 165 • osuđujem 3041 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo. Neko bi reko da sam nenormalna itd, a meni ne da je ...
odobravam 7650 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije