Daj svoje mišljenje.
Moj sin ima Daunov sindrom, on je presladak sa najlepšim osmehom. Volim ga neopisivo. Nekada mi je teško zbog toga i žao, i pitam se zašto baš on. Ne, ja nisam jaka pa je Bog dao meni taj krst da nosim, ja sam sve samo ne jaka... Kada se to desi jednostavno moraš da živiš i moraš, nemaš izbora i nisi želeo to, ali ti se desilo. Molim vas za podršku, bar ovako anonimno značilo bi mi...