Znam da se o ukusima ne raspravlja i da svatko zna svoje ali nikad neću shvatiti zašto naši ljudi koji žive u Njemačkoj i sličnim državama daju djeci naša imena a ne internacionalna ..Ok, znam, nećeš dati djetetu ime Hans ili Klaus nisi njemac..ali ni ne moraš dati ime koje će se tamo gdje će dijete odrastati uvijek očajno izgovarati. Ime će ipak koristiti čitav život pa je*emu pitu što se onda mali mora zvati Kerim ili Nebojša?! Ne sramim se svoga da me se ne shvati krivo ali smatram da je djeci jednog dana lakše sa imenom za koje ih netko neće 2,3 puta pitati da se ponovi ili da se slovka. Ovdje sam odrasla i neki moji prijatelji imaju standardna "naša" imena i to im danas kad imaju 30-ak godina više ne smeta jer su se konačno navikli ali tijekom školovanja i odrastanja im je itekako smetalo. Da nas narod toliko malo može misliti kako će se djeca osjećati i kako će im biti ne shvaćam.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Potpuno razumijem ljude koji su napustili sve i otišli da žive negdje u šumu ili planinu, sami, daleko od svih. Umore se ljudi od ljudi i njihovog ponašanja.
odobravam 227 • osuđujem 9 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2418 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3430 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije
