Daj svoje mišljenje.
Imam prijateljicu koju smatram kao svoju sestru, a i rekla sam joj da mi bude kuma na vjenčanju. Među nama je sve uvijek bilo vise manje super, povjeravale smo se jedna drugoj, kužimo se totalno, imamo oduvijek tu neku povezanost kao da se znamo 500 godina.
U posljednje vrijeme ulazila je u loše veze, u zadnjoj je ispala i žrtva nasilja i svašta je prošla.
Nije me me poslušala, kao niti svoj glas razuma pa se zadovoljavala sa tim lošim i trpila terore. Trudila sam se da joj olakšam i ponudim pomoć koliko god mogu. Od toga da završi faks, da preseli i nađe posao u drugom gradu, da smo bliže jer će joj tako vjerojatno biti lakše. Ali ništa, kao da nailazim na zid. Od njezinog bivšeg i ja sam dobivala određene poruke, ali se ne zamaram s time.
Svadba mi je iduće godine i već sam riješila važne stvari. I sad umjesto da neke stvari budu kao i prije među nama, osjećam da sam u svemu sama, bez nje. Žao mi je što se moje želje i potrebe nekako sve više ignoriraju...
