Daj svoje mišljenje.
Roditelji su mi se vjenčali samo zato što je mama ostala trudna sa mnom. Izdržali su 3 godine i rastali se, tata se opet oženio, a mama nije. Kad sam bila mala, mama mi je uvijek govorila ružno o tati i maćehi, tjerala me da joj prepričavam u detalje što sam radila kod njih, govorila mi što da im kažem i što da napravim i sl. Često sam maćehi radila probleme, bila bezobrazna prema njoj, uništavala sam joj šminku i odjeću. Užasno me sram toga. Ona je ipak uvijek bila dobra prema meni. Kad sam odrasla i shvatila neke stvari, ispričala sam joj se, pričale smo satima i sad imamo baš prisan odnos i često posjećujem nju i tatu, dolazim na ručak nedjeljom. Mama mi nabija na nos da sam bezobrazna, nezahvalna i da su me tata i maćeha kupili skupim poklonima, što uopće nije istina. “Kupili” su me razumijevanjem, iskrenim zanimanjem, pokazivanjem empatije, poštovanjem granica. Kad mi se danas nešto dogodi i poželim majčinsku figuru, trčim ispričati maćehi. Voljela bih da ju mogu nazvati mama.
