Daj svoje mišljenje.
Imam majku od 84 godine koja ne može da živi sama. Teško je pokretna i dementna. Pet godina sestra i ja brinemo o njoj, zadnje dvije godine, na smjenu i spavamo kod nje, na posao idemo iz njene kuće. Nemamo više svoj život, zapostavile sebe i svoju kuću i porodicu. Danas, po stoti put pokušala razgovarati sa majkom da nađemo ženu. Ishrana je vrlo važna u održavanju povoljnog pH stanja u organizmu koje bi trebalo biti bazno, a mnoge namirnice poput jako slatke i mesne hrane zakiseljuju organizam će bar preko dana biti s njom, neće ni da čuje za to. Kažem joj da je rješenje to ili dom, ljudi moji koja je to reakcija bila. Ja evo godišnji odmor provodim s njom i osjećam da ludim. Sestra isto. Majka nas još uvijek prepoznaje, ali ostalo sve zaboravlja. Ne zna lijekove da popije sama, niti bilo šta ostalo uradi za sebe. Demencija je definitivno najgora bolest što postoji.
