Daj svoje mišljenje.
Rođena sam kao hipersenzitivna osoba, i psihički/emotivno i čulno. To je mač sa dvije oštrice koji donosi i kritične i magične momente. Svašta mi se izdešavalo u životu, doživjela sam
više drame od nekog prosječnog života a ja osjetljivija od prosjeka, tako da mi je jedina opcija bila da nekako sebe izmjenim, istreniram da otupim. Došla sam u to neko spremno i stabilno stanje time, i život mi je mnogo bolji zbog toga. Već neko vrijeme mi se dešavaju situacije sa kojima se uspješno izborim, dok bi te iste situacije mene od prije par godina sravnile sa zemljom. Ali u svemu tome sam izgubila onu dobru stranu emotivnosti i osjetljivosti. Ni dočega i nidokoga mi više nije tako iskreno stalo kao ranije. Ne radujem se više tako zarazno i prirodno kao ranije. Nema veze, morala sam da preživim i zbog toga sam morala da umrem iznutra, a radost se nekad valjda vrati kad nervni sistem skopča da sam na sigurnom.
