Daj svoje mišljenje.
Ove školske godine sam dobila prvi razred i po prvi put se razočarala u svoju profesiju. Od 22 djece samo 9 nema problem. Ostalo; autizam, ekranizovano dijete, razni poremećaji govora. 11 djece treba pomoć logopeda. Trome prijeti dijabetes jer imaju preko 40 kg.. Škola, pedagog, psiholog su nemoćni... a samo jedan roditelj je zainteresovan za saradnju. Većina njih školu smatra kao obdanište, čak ni hranu ne spremaju djeci.Djeca bi sve na dugme, umore se poslije par minuta šetnje ili bojenja crteža. Propadamo kao društvo i niko ne reaguje. Otvaram oči ali niko neće da gleda.