Dogovorila sam se sa svojim momkom još na fakultetu da ćemo nakon završetka otići u inostranstvo jer oko zaposlenja nemamo mnogo izbora a ni veze, a za pokretanje sopstvenog biznisa nismo u finansiskim mogućnostima. Proces učenja jezika je trajao, izlazile su razne poslovne prilike, pritisak je bio veliki što zbog komentara ljudi kako se trebam zaposliti u državnoj firmi, što od komentara kako oni nikada ne bi otišli u tuđini. Često sam plakala loše se osjećala, anksioznost od nepoznatog velika, ne znam kako smo izdržali nije bilo nimalo lako gurali smo jedno drugo i ohrabrivali, konačno nam je viziranje. Nadam se da ćemo biti srećni!
Ostavi svoj komentar
#154
Povremeno gledam Farmu!
odobravam 379 • osudujem 1231 • komentari 15
Detaljnije
Ispovest dana
Ako neki sport trpi da na ozbiljnom nivou neki učesnik bude gojazan, a da mu/joj to ni najmanje ne znači za samo takmičenje, za mene to uopšte i nije sport. Bude me blam kada vidim takve kako stoje ra...
odobravam 57 • osuđujem 368 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Izašla sam na dejt sa dečkom, u restoranu smo pričamo 2 sata, super nam je, smejemo se, stvarno vreme leti. U jednom trenutku on počne da citira nešto i smeje se, ja kažem izvini ne znam odakle je to....
odobravam 1778 • osuđujem 108 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Imam 34 godine, sina od 3 godine, razvedena sam. Imam svoj stan, automobil, radim kao rukovodilac za jugoistočnu Evropu u jednoj američkoj kompaniji za platu od 3400 evra, dobro izgledam. Iako sam čvr...
odobravam 3061 • osuđujem 96 • komentari 0
Detaljnije