Jako mi je teško. Imam epilepsiju, i pijem propisanu terapiju za to, međutim nekad se desi (kao sinoć) da padnem, raskrvarim usnu, i pritom doživim napad, i na to sve umazem par stvari po stanu krvlju. Najžalije mi je što moram da krijem svoju bolest, jer niko za nju ne zna osim roditelja i par prijatelja, čak ni sestra/braća, niti bliski rođaci.
Ponekad poželim da se ubijem, ali je vera u Boga jedino što me održava u životu. Nadam se da će nešto krenuti na bolje. Krenuću na psihoterapiju pa šta mi Bog da, držite fige 🙌
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Muškarci, kada vas žena prevari s drugim muškarcem zapitajte se kako ste se ponašali prema toj ženi prije nego što je okrivite. Žene su nježna bića, hrane se vašim toplim riječima punih ljubavi, zagrl...
odobravam 95 • osuđujem 204 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Žena hoće da ostanemo na jednom detetu. Ja hoću razvod. Dogovor je bio bar dva. Da je imala tešku trudnoću ili porođaj, pa i da razumem, ali prošla je glat kroz sve to. Ne želim da moje dete odrasta s...
odobravam 207 • osuđujem 1344 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2886 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije