Jako mi je teško. Imam epilepsiju, i pijem propisanu terapiju za to, međutim nekad se desi (kao sinoć) da padnem, raskrvarim usnu, i pritom doživim napad, i na to sve umazem par stvari po stanu krvlju. Najžalije mi je što moram da krijem svoju bolest, jer niko za nju ne zna osim roditelja i par prijatelja, čak ni sestra/braća, niti bliski rođaci.
Ponekad poželim da se ubijem, ali je vera u Boga jedino što me održava u životu. Nadam se da će nešto krenuti na bolje. Krenuću na psihoterapiju pa šta mi Bog da, držite fige 🙌
Ostavi svoj komentar
#240
mrzim svog decka i udacu se za njega zbog para..hahaha
odobravam 1645 • osudujem 9042 • komentari 129
Detaljnije
Ispovest dana
Voleo bih da radno vreme bude 6 sati.
odobravam 267 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Oženjen sam, a pojavila se ona. Moja ljubav iz studentskih dana. Ušla mi je opet u život tiho, nenajavljeno. Došla je nazad iz inostranstva. Provela je tamo 10 godina. Nije uspela da se snađe za papir...
odobravam 102 • osuđujem 1449 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3187 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije