Ispovesti

Prije 5 godina završio sam na psihijatriji zbog depresije koja je izmakla kontroli, inače bolujem od distimije. Naučio sam tamo dosta jer sam imao sreće da mi je dostupna izvrsna bolnica. Što od patologije samog poremećaja, do metoda kako se nositi sa svakodnevnim izazovima. I sve sam uzeo k srcu. Sve radim kako trebam (naravno, ima grešaka, čovjek sam na kraju krajeva). Ne pijem, radim, zdravo se hranim i zdrav sam fizički, u dobroj formi, pazim na ritam spavanja, solidno zarađujem, na putu prema braku i obitelji. Ali priznajem danas sebi, a i vama, da sam bez obzira na to već godinu dana teško depresivan i da je možda vrijeme da opet idem na liječenje. Svijet mi je siv, dosadan, monoton. Nema uzbuđenja, nisam stimuliran, bez obzira na negativno ili pozitivno. Sve je jednostavno... dosadno. I to me polako ubija.