Moja sestra je abortirala prije nekoliko godina, tek kasnije smo saznali za to. Nisam religiozni fanatik, poštujem ženino pravo za izbor, ali licemjerno mi je kad nekad spomene kako će imati dijete, a nikad ne pomisli na to koje je dala "poništiti". Ponekad pomislim koliko bi to dijete imalo godina, imam osjećaj da nam to nerođeno dijete na neki način kažnjava cijelu obitelj. Ona je samoživa, puna sebe, konfliktna, sklona svađi s drugima, propadaju joj poslovni projekti, prijateljstva, ljubavi, ništa joj ne ide od ruke. Ja sam s njom u lošim odnosima jer sam ja kontra njoj, imam dojam da njezin postupak kažnjava cijelu obitelj.Ima li tko savjet kako tražiti oprost od tog nerođenog djeteta, ona sigurno ne misli da je loše uradila iako je veći vjernik od mene?
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4690 • osudujem 544 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Mislim da smo moj muž i ja savršeni jedno za drugo.
odobravam 214 • osuđujem 16 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Devojka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći. Sinoć je sanjam ušuškanu kao bebicu u mom naručju, pokrivenu ćebetom. Mazim je po kosi, ljubim je po glavi. Toliko mi je srce bilo puno, i toliko j...
odobravam 1881 • osuđujem 73 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2877 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije
