Moja sestra je abortirala prije nekoliko godina, tek kasnije smo saznali za to. Nisam religiozni fanatik, poštujem ženino pravo za izbor, ali licemjerno mi je kad nekad spomene kako će imati dijete, a nikad ne pomisli na to koje je dala "poništiti". Ponekad pomislim koliko bi to dijete imalo godina, imam osjećaj da nam to nerođeno dijete na neki način kažnjava cijelu obitelj. Ona je samoživa, puna sebe, konfliktna, sklona svađi s drugima, propadaju joj poslovni projekti, prijateljstva, ljubavi, ništa joj ne ide od ruke. Ja sam s njom u lošim odnosima jer sam ja kontra njoj, imam dojam da njezin postupak kažnjava cijelu obitelj.Ima li tko savjet kako tražiti oprost od tog nerođenog djeteta, ona sigurno ne misli da je loše uradila iako je veći vjernik od mene?
Ostavi svoj komentar
#361
žensko sam i masturbiram
odobravam 3749 • osudujem 701 • komentari 206
Detaljnije
Ispovest dana
Blago svim majkama koje imaju tu mogućnost da budu doma sa djetetom da ne moraju slati djecu u vrtić da bi išle zaraditi ♥️
odobravam 187 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Posle 20 nedelja trudnoće, doktori su mi saopštili da će mi dete imati daunov sindrom. Rasprave između mene i supruga trajale su dve nedelje, gde je on govorio kako ne treba da abortiram, kao i meni b...
odobravam 2231 • osuđujem 291 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3102 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije