Daj svoje mišljenje.
Sa svojom najboljom drugaricom se družim od osnovne škole i nerazdvojne smo. Sada već imamo 30+ godina, obje smo se udale. To je najjača žena koju ja poznajem. Kada joj je najteže ona se samo nasmije i gura dalje, ne dozvoljava da joj iko stane na put. Uvijek sređena, njegovana i prelijepa. Ima posao iz snova, kao i muža. Kada god idemo negdje ona sve šarmira, svi gledaju u nju i uvijek je u centru pažnje zbog svog izgleda, sarma, humora i inteligencije. Njen muž nikada nije povisio ton na nju, gleda je kao Boga i imponuje mu što ima snažnu ženu, koju bi svi htjeli. Kod mene je situacija skroz drugačija. Muž mi uvijek pravi scene kada želim izać sa drugaricama na piće, nikad mu nisam dovoljno dobra, čak je par puta i pred društvom pravio neugodne situacije. Ona mi često daje savjete, da se trebam trgnuti i ostaviti ga jer me ne poštuje, ali jako mi je teško otići tek tako. Toliko želim biti barem malo slična njoj da mogu riješiti tako stvari. Mnogo joj zavidim na svemu što ima….
