Ispovesti

Moj stari je inače hladan čovjek kojeg se rijetko može vidjeti nasmijanog i veselog. U društvu nije takav, ali kod kuće je gotovo uvijek neraspoložen i nadrndan što je mene čitav život jako nerviralo. Kad smo preselili, odluče moji da uzmu psa koji je kao trebao biti u dvorištu, pa je prvu noć ipak kao štene proveo na balkonu uz dogovor da će čim bude malo veći biti preseljen napolje. Ljudi dragi, koliko je taj pas promjenio mog oca. Svako jutro prije i svako popodne poslije posla on s njim ide u šetnje od minimum pola sata. Igra se s njim po kući, spavaju popodne skupa. Čovjek procvjetao, a i svima nama u kući je pas postao centar svijeta. Drago mi je zbog starog što ga bar nešto uveseljava i da ga napokon vidim malo opuštenijeg.