Preumorna sam. Imam troje dece, posao i sve kućne poslove na sebi. Moj muž smatra normalnim da ni u čemu ne učestvuje. Ne mogu ga sada potpuno oblatiti, jer je dobar i vredan čovek i puno nam je obezbedio (uz moje učešće naravno), dobar je otac i muž generalno, ali bih volela da više ceni to što ja radim. Da jednom čujem da kaže moja žena je dobra, ukusno ti je ovo, radiš dobar posao, dobra si majka. Ništa. Sve se podrazumeva i sve ja moram i sve je moj posao. Tako se osećam beznačajno i necenjeno. Uspešna sam u svom poslu, uspešna sam u svemu čega se dotaknem. Ali treba mi da on brine o meni, ne zato što ja ne mogu, ili što treba nešto da mi plati, nego zato što ja brinem o svemu i svima, a o meni niko. Nekako sam tužna.
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1167 • osudujem 51 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Imam 27 godina, razvodim se nakon 8 meseci braka i višegodišnjeg zabavljanja. Predivna ljubav, ali misli da je ne volim na pravi način, da je zapostavljam - nju i njene ciljeve, da ne želim kompromise...
odobravam 388 • osuđujem 27 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Živim sa djevojkom koja se činila kao dovoljno dobra za buduću ženu. Nakon 3 godine zajedničkog života smo se vjerili, otad smo zvanično pokušavali za bebu i nije se primilo. Pretrage su pokazale da i...
odobravam 107 • osuđujem 2312 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3754 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije