Daj svoje mišljenje.
Radila sam u kiosku i to popodne naiđe momak oko 30 godina sav izvan sebe na rubu plača i onako čisto ljudski kažem što god vas muči danas posložit će se kako se mora.
Na što on samo ne znate vi gospođo da sam danas zadnji dan bio na poslu a tako sam volio to raditi i ja ne znam kako dalje.
Ja onako više u šali izgovorim samo da će naći drugi posao nije sad to smak svijeta i snaći se se za dan dva.
On onako izbezumljen ode i prošli su već dani od tada.
Kad zove mene radna kolegica za vrijeme mog godišnjeg i kaže bio je tu jedan momak donio ti cvijeće u znak zahvalnosti jer mu spasila život.
Ja mislila zeza se sa mnom ta kome sam ja ikad spasila život.
A ona će na to
Kaže izgubio je posao taj dan i nije ni sam vidio izlaz tog dana da dočeka novi ali tvoje riječi kojima si ga tješila napola u šali održale su ga živim.
I moj je život u to vrijeme bio u rasulu.
Ali danas je sve na svom mjestu.
I znam samo da ima istine u tome kad kažu:
Ako spasiš i jedan život Spasio si cijeli svijet.
