Daj svoje mišljenje.
Znam svog zaručnika još od fakulteta, sad imamo po 32. On je na fakultetu bio dobra osoba i dobar prijatelj, ali nezreli balavac koji nije razmišljao o posljedicama. Na 4. godini mu je ostala trudna cura s kojom je bio mjesec dana. Razišli su se, ali on je prihvatio dijete. Radio je po 2, nekad po 3 posla i odrastao preko noći. Ja sam s 28 dobila posao u njegovom gradu, družili smo se i godinu dana kasnije postali par. Problem su "dobronamjerni" komentari za koje ja nemam više živaca. Ne znam jesu li gori oni koji me optužuju da se ulizujem njegovoj kćeri zbog njega i glumim, pokušavam joj istisnuti mamu; ili oni koji kažu da se ne bi oni nikad trudili oko tuđeg djeteta i kako podnosim da moja imovina ide na nju. Zavoliš mačku u dvorištu, a kako ne dijete koje ništa nije krivo. Ne pokušavam djetetu istisnuti mamu, ali bome neću ni biti ledena kraljica kad ju volim. I naravno da ćemo ju financijski zbrinuti, ona je njegovo dijete i odgovornost. Ljuti me taj mentalitet.
