Ispovesti

Ja sam onaj tip koji ne odgovara po dvije, tri sedmice na poruke, a nekad ih sasvim zaboravim. Mislim da nam današnja tehnologija krade vrijeme i kvalitetnu komunikaciju. Mnogo volim iskrene emocije, smijeh, zagrljaje, toplinu, argumente, savjetovanje...a koliko mi zapravo toga možemo prenijeti preko poruka? U društvu nikad ne uzimam telefon jer volim živjeti u momentu i upijati trenutke. Danas su to ljudi zamijenili sa tehnologijom i njima je u redu. Ne osuđujem nikoga, svako radi ono što mu odgovara, ali ja bih radije da svakih mjesec dana sjednemo skupa na kafu, pa makar i vozila satima do odredišta, nego da se dopisujemo svako malo i da gledam u telefon umjesto u sebi voljenu osobu. Nema mi smisla. Već par osoba se radi neodgovaranja naljutilo na mene, jedna se čak i prestala da druži. Tu ima ljudi koji me poznaju godinama i znaju koliko sam dobra drugarica, usprkos toj maloj "mani". Da li je do mene ili do njih? Uvijek se osjećam krivom, ali u suštini to je ono ko sam.