Ispovesti

Udala sam se iz velike ljubavi za nekoga za koga sam mislila da je moja srodna duša…život je trebao biti lijep.. Sad, 7 godina kasnije, mrzim svoj život.. imam troje male djece, fizički i psihički se raspadam zbog količine posla oko njih i svih kućanskih poslova…volim svoju djecu više od ičega u svemiru… a on… mrzim ga iz dna duše… prevario me i iznevjerio…posao, kauč, igrice…dernjava na djecu jer su glasni… uvrede ako zatražim da u bilo čemu sudjeluje… vječno namrgođen i nezadovoljan, uvredljiv, navodno je preumoran… radi lagan posao od kuće… žao mi je jadne djece, shvatit će kad tad da ih ne voli… žao mi je mene, puna sam bijesa i gorčine, a djeci se treba sto puta u danu osmijehnuti…