Živim s dečkom u manjem mjestu udaljenom 2 i pol sata vožnje od moje obitelji.
Prihvatila sam činjenicu da ne želi spavati kod mojih i uvijek nešto iznajmimo. Ali me boli činjenica da ne može sjediti s mojim roditeljima duže od 2 sata. A nakon posjete njima uvijek neka nervoza. Kada kažem da je vrijeme da upozna ostatak obitelji prvo su mini drame, puhanje i onda se ja trebam sva sretna praviti kod upoznavanja.
Godinu dana smo skupa, ali mislim da preko ovoga ne mogu preći.
Ostavi svoj komentar
#408
Kad su svi spavali u vrtiću, ja sam samo žmurio!
odobravam 5881 • osudujem 81 • komentari 69
Detaljnije
Ispovest dana
Nismo se niti dogovarili, ali cura i ja. A sada već muž i žena. Automatski smo se prilagodili pojedinim poslovima u kući. Ja kuham, a ona čisti i sprema. Ali bez onih glupih stereotipa da žena sve mor...
odobravam 484 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ko god daje malo dijete 8-10 sati u vrtić da bi išao na posao...
Ako nisi u stanju bar prve 3 godine da se brineš o djetetu, nego ga daješ odma u tuđe ruke po cijele dane, nije dijete za tebe....
odobravam 227 • osuđujem 2241 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Samo želim bit zdrava, da mi se rak više nikad ne vrati i da gledam ćerkicu kako odrasta.
Također želim svim bolesnim ljudima da ozdrave. Sreća je doista u malim stvarima. Šaljem vam svima veliki zag...
odobravam 3148 • osuđujem 20 • komentari 0
Detaljnije