Ispovesti

Osjećam se bez nade ovih par sedmica. Kao da sam udario u zid i nema absolutno nikakakve šanse da prevaziđem ga. Imam profesora na fakultetu koji bukvalno obara ljude, cijele generacije, jer recimo nisu pravilno napisali prijavu za seminar. Ili nisu znali razliku na kolokvijuma između "treba", "mora" i "nije potrebno". Znam da je ovo smiješno normalnom svijetu, ali ovo je meni svakodnevnica na fakultetu. Profesor dodje 4 puta u godini, ispriča od 7 do 19 i *poof* nema ga. Sve sam ostale predmete riješio, samo mi ovaj ovdje se*e, i što je najgore, ja bi brate naučio, pa ajde i napamet, ali uopšte nisam u sposobnosti da se koncentrišem. Umoran sam, treća godina fakulteta, svaki je*eni predmet imaš "2 kolokvijuma, 2 seminara, praktikum" i na to sve ispit. Cijeli sistem je bukvalno napravljen da te iscrpi do kosti. Ne znam, bojim se ako ponovim godinu, ispadne kao da nisam se dovoljno trudio i na to sve moram naći neki posao sa strane. A koga god znam da radi taj teško da je završio.