Daj svoje mišljenje.
U srednjoj školi se spremali za ekskurziju, trebalo se ići u Češku u Prag, a kod mene kući nikad gora financijska situacija. Bili više gladni nego siti, otac samo radio i to za minimalac.. Razmišljajući sama sam zbrojila dva i dva, jednostavni sam bila svjesna da mjesta za ekskurzije nema i odlučim sama to reći roditeljima i objasniti da se ne moraju uopće truditi. U tom trenutku u meni se stvori neko čudno samopouzdanje i energija, sjećam se da mi je glavom prošla misao "to je samo jedno od putovanja u nizu koje mi se nudi u životu, bit će još prilika" i doslovno sa tim stavom priđem roditeljima i kažem kvragu i Češka, idem ja tamo za par godina u svom trošku. Proradi jak inat da ću izaći iz siromaštva, školovati se i da nema di me neće biti. Evo par godina kasnije, obišla cijelu Europu, dobar dio Amerike i jedan dio Azije.
