Imam prijatelje, ali u isto vreme
nemam ih, jer oni stalno izlaze bez
mene i nikada me ne zovu. Jedini
trenuci kada se družimo su kada ih ja
pozovem ili organizujem nešto. Već
dve godine pokušavam da se
povežemo, ali ništa se ne menja
osećam se kao da sam nevidljiv, dok
me svi ostavljaju samog vikendom.
Dok svi oko mene grade nova
poznanstva i veze, ja osećam da gubim
najbolje godine svog života. U isto
vreme, nemam gde da pronađem novo
društvo jer su svi već formirani u
svojim grupama. Osećam se samim.
Ostavi svoj komentar
#365
Ako ne olizem poklopac od vocnog jogurta ne racunam da sam isti pojeo :)
odobravam 1168 • osudujem 52 • komentari 16
Detaljnije
Ispovest dana
Update s posla:
bolesna djeca su mit.
Izmislile ih mlade mame da ne dolaze na posao.
odobravam 36 • osuđujem 247 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Svoju najbolju drugaricu, a kasnije kumu sam sasvim slučajno upoznala i počela da se družim sa njom. Iz istog smo mesta, išle u istu osnovnu i srednju, nismo se eto nikad družile, ali smo imale zajedn...
odobravam 989 • osuđujem 18 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Neću više da dojim. Probala sam, odvratno mi je, osjećam se ko krava, i počinjem da prezirem vlastito dijete jer moram tu torturu prolaziti svakih dva sata. Danas sam joj prvi put dala flašicu i konač...
odobravam 994 • osuđujem 973 • komentari 0
Detaljnije