Imam prijatelje, ali u isto vreme
nemam ih, jer oni stalno izlaze bez
mene i nikada me ne zovu. Jedini
trenuci kada se družimo su kada ih ja
pozovem ili organizujem nešto. Već
dve godine pokušavam da se
povežemo, ali ništa se ne menja
osećam se kao da sam nevidljiv, dok
me svi ostavljaju samog vikendom.
Dok svi oko mene grade nova
poznanstva i veze, ja osećam da gubim
najbolje godine svog života. U isto
vreme, nemam gde da pronađem novo
društvo jer su svi već formirani u
svojim grupama. Osećam se samim.
Ostavi svoj komentar
#280
Nekad otkucam kartu u GSPu i kad se vozim samo jednu stanicu... Jace je od mene.
odobravam 524 • osudujem 633 • komentari 22
Detaljnije
Ispovest dana
Kakvog sam muža našla, kakvu muškarčinu, shvatila sam tek proletos na moru. Ono što je on činio/čini za mene i decu sam uzimala za normalno (u biti i jeste). Međutim pored drugaricinih i sestrinih mu...
odobravam 399 • osuđujem 48 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Rodila sam dete sa 23 godine, sad imam 29, pre toga bila s bivšim od moje 19-te, razišli se kad je mala imala 4 godine, i posle svega sam donela odluku da decu više ne želim, a ni muža takođe. Volim s...
odobravam 1313 • osuđujem 64 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3522 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije